Na početku ne stoji reč i pojam nego pokret.
Telesne aktivnosti kao simultani (= istovremeni) pratilac i tumač misli i osećanja, i danas su ostale kao pomoćni oblik sporazumevanja. Proizašle iz unutrašnjih impulsa (= podsticaja) i govornog konteksta (= uslovi, okruženje), većina bez učešća čovekove volje.
Oko dve trećine komunikacije odvija se neverbalnim (= nemuštim, neglasovnim) putem.
Budući hotimični ili nehotimični, znakovi tela govore o onome što se nameravalo ili nije nameravalo saopštiti, podupiru ili dopunjuju ili se suprotstavljaju onome što govor saopštava. „Svaki pokret nas otkriva“ (Mišel Montenj, francuski pedagog).
Svako pokretanje nešto ističe.
Značenje poruke zavisi i od primaoca, od njegove intuitivnosti kao sposobnosti čitanja druge osobe, to jest vičnosti upoređivanja pokreta s verbalnim izrazima.
Komunikacija se odvija na dva koloseka: auditivnom (= zvukovnim) i vizuelnom (= vidljivim), tačnije: audio-vizuelnom.
Telo je fizička ekspresija (= izraz) čovekovog unutrašnjeg života, „kuća duše“
Lice
Čelo, brada, nozdrva, vilice, oči, obrva i nos jesu ogledalo karaktera i unutrašnjeg života; odsev (su) istinskog raspoloženja i osećanja…
Facijalna ekspresija signalizira zainteresovanost i ornost (= raspoloženje) za rad.
Govor i glas se bolje razumeju ako se vidi čovekovo lice.
Oči
„Ogledalo duše“. U njima se odražavaju misli, čvrstina, iskrenost, radost, zanesenost, iznenađenje, čuđenje, dosada i umor.
Oči iskazuju neka osećanja i misli bolje od reči.
Besednik (= govornik) treba da gleda u publiku – kao što i sam treba da je vidljiv.
Izraz očije odaje snagu oduševljenja i plamen uverenja.
Pogled ne treba usmeravati prema jednoj strani gledalaca, već prelaziti po svima.
Sveobuhvatan pogled propraćen osmehom, usmeren pravo ispred sebe, jednako levo i desno, uspostavlja zajedništvo, povećava receptivnost (= prijem).
Nije dobro gledati iznad glave, „kroz“ sagovornika, nego u njegove oči, u zenice oka, u tačku izmešu dva oka, koren nosa.
Ruke
Najpokretljiviji čovekov deo tela, po Aristotelu, „oruđe nad oruđem“.
Raširene okrenutih dlanova prema sagovorniku znače istinu, poštenje, iskrenost, odanost. Dlanovi su rečitiji od ostalih delova tela: okrenuti nadole simbolizuju autoritet, zapovest; okrenuti prema gore – molbu. Njihovo skrivanje otkriva nervozu, nesigurnost i neiskrenost.
Osmeh
Jedan od univerzalnih (= sveopštih) pojmova u govoru tela, smeh je sredstvo u ravnoj meri efektno retoričko (= govorničko).
Zagreva volju i osećanja, lišava napetosti, obezbeđuje prikladniji okvir za uspostavljanja dobre komunikacije. Unosi optimizam, zbližava i deluje motivaciono (= podsticajno).
Tihomir Petrović, Univerzitetski profesor u knjzi Govor Tela (2013)
Uz saglasnost izdavača, Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa. Izabrao i priredio Slobodan Ivošević (59), Stariji Mentor
Videti još kategoriju: govor tela

Leave a Reply