Isto kao što se prazno gledanje sveta razlikuje od umeća da se vidi, umeti slušati, razlikuje se od umeti čuti.
Skoro svi ljudi na svetu mogu da čuju. Za to je potrebno samo postojanje ušnog aparata. Ali, umeće da se zaista sluša na pravi način, poseduje samo nekolicina. I ti ljudi doživljavaju napredak.
Slušati druge ljude
Veoma mnogo problema u životu se pojavljuje zbog toga, jer čovek ne ume da sluša, ne samo ljude koji ga okružuju, već ni samog sebe.
Umeti da se pažljivo i iskreno sasluša sabesednik nije redak, prirodni dar i nije talenat. To je osobina, koja je darovana svakom čoveku od rođenja, ali ga samo mali broj ljudi koristi. Šteta, zato što ta osobina može da dovede do napredovanja veoma brzo.
Dovoljno je samo pažljivo saslušati zadatak koji vam je dao predpostavljeni, ili ono što vam govore iskusne kolege – i vaša karijera može brzo da dostigne uspon. Za dostizanje harmonije i (dobrih) porodičnih odnosa dovoljno je udubiti se u ono što govori vaša supruga, o kakvim temama govore vaša deca. U prvom slučaju ćete uvek znati šta je ono što vam nedostaje za ljubav i saglasje, a drugom – nikada nećete propustiti trenutak ako vaša deca padnu u iskušenje da izaberu nepravilan put u životu.
Slušati sebe, svoj unutrašnji glas
Veoma je važno takođe i umeti slušati sebe. Zadivljujuće je kako je malo ljudi svesno vrednosti ove osobine. Ponekad čovek pravi greške samo zbog nesposobnosti da formuliše svoje misli. Misli koje prethode izloženim rečima nižu se logično i zasnivaju se na razumnim rasuđivanjima. Ali, ako nepravilno izaberete reči, činite to na na brzinu i nepažljivo, tada će se pojaviti nerazumevanje, čak i konflikt (= sukob, svađa).
Veoma često, većina ljudi pod intuicijom podrazumeva rezultate trenutnog toka misli, i tu osobinu poseduju mnogi. Ponekad je jednostavno propratiti tok misli, a ponekad teško. Mnogi ljudi uopšte ne osluškuju te brze zaključke razuma, počinju da sumnjaju i na taj način prave grešku. To se odnosi i na umeće da se sluša untrašnji glas, koji veoma često čoveku predskazuje pravilne stvari, a on potpuno ignoriše ideju ili upozorenje, ima predrasude prema takvim «neautoritativnim» (s njegove tačke gledišta) smernicama.
Ponekad čovek uopšte ne ume da oslušne sopstvene želje i potrebe. Čini mu se da želi da se samorealizuje, a u stvari samo želi da dobije priznanje okoline. Ili, čovek smatra da hoće bogatstvo i raskoš, a u suštini samo mašta o stabilnosti za sebe i svoju porodicu. Kao rezultat, on će možda i dobiti željeno, ali mu to neće doneti radost i zadovoljstvo.
Slušati prirodu
Umeti pažljivo slušati zvuke prirode: padanje kiše, cvrkut ptica, šuštanje lišća, omogućava čoveku da doživi veliko smirenje i naslađivanje, koje ne može da dostigne svako uz pomoć meditacije.
Slušati tuđa iskustva
Još veće uspehe na putu napretka čovek može da dostigne ako osluškuje iskustvo drugih ljudi.
Na istoku se kaže: «Kad je učenik spreman, pojaviće se učitelj.» Ako je čovek spreman da sluša, uvek će se naći učitelj (= nastavnik, mentor) koji će mu pomoći da usavršava svoje mogućnosti (= sposobnosti).
Veoma je korisno čitati dnevnike i memoare velikih ljudi, ali je još bolje ukoliko se pored vas nalazi čovek koji je već postigao velike uspehe i spreman je da sa vama podeli iskustvo i znanja. Čini se da je veoma teško pronaći takvog čoveka među vašim prijateljima, ali nije tako. Čim odlučite ozbiljno da naučite da slušate svoje bližnje, pojaviće se čovek koji je spreman da vam pruži neophodno.
Prilagođeno prema: Kacudžo Niši, 10 koraka do uspeha, Aruna, Beograd, 2010
